Moderna dentalna industrija je davno spoznala da pojam lijepog osmijeha ne čini samo zdrav osmijeh, pa danas imamo pregršt proizvoda i usluga stvorenih u svrhu što bjeljih zubi. Te proizvode možemo podijeliti u dvije osnovne skupine:

  • Proizvodi pod zajedničkim imenom “whitening products” (zubne paste, žvakaće gume). Oni mogu odstraniti pigmente na površini zubi koji se nakupljaju kao posljedica nekih životnih navika
    (pušenje cigareta, konzumiranje kave, tamnih čajeva, crnog vina) te vratiti prijašnju, prirodnu boju zuba, ali ih ne mogu učiniti svjetlijim.
  • “bleaching products” = proizvodi za izbjeljivanje kojima se mijenja postojeća boja zubi u nekoliko nijansi svjetliju (izbjeljivanje u ordinaciji dentalne medicine, kućno izbjeljivanje s konfekcijskim ili individualno izrađenim žlicama, trake za izbjeljivanje).

stomatolog-patricia-smile-2

IZBJELJIVANJE je najmanje invazivan, istovremeno siguran i uspješan načina za ostvarenje svjetlijeg osmijeha. Ono se temelji na primjeni gela na bazi vodikovog ili karbamidperoksida
u različitim koncentracijama. Da bi se promijenila prirodna boja zuba, potrebno je promijeniti kemijsku strukturu pigmenata koji se nalaze u zubnom tkivu (to se postiže pomoći aktivnih molekula kisika).

Postoji nekoliko metoda izbjeljivanja:

Za izbjeljivanje u ordinaciji dentalne medicine najčešće se koriste proizvodi s visokom koncentracijom vodikovog peroksida (oko 25-38%). Vrlo često se za takvo izbjeljivanje koriste i dodatni izvori svjetlosti (halogen, LED, plazma arc; često zvano i lasersko izbjeljivanje).

Novija istraživanja ukazuju da efekt svjetlosti i topline što ih produciraju te lampe, zapravo ne unapređuje učinak izbjeljivanja gela, te da je učinak gela jednak sa i bez lampe. S obzirom da se primjenjuje gel s visokom koncentracijom vodikova peroksida, važno je poduzeti odgovarajuće mjere opreza i zaštite mekih tkiva oko površine zuba na koje se nanosi gel. Učinak izbjeljivanja
je primjetniji što je koncentracija gela veća, te što gel duže djeluje na površinu zuba na koju je apliciran. Na žalost, duže vrijeme kontakta i veća koncentracija gela povećavaju i opasnost od razvoja preosjetljivosti zuba i iritacije zubnog mesa. Izbjeljivanje u ordinaciji je najbrži način izbjeljivanja. Sam postupak traje do oko jedan sat i rezultat je vidljiv odmah. Nakon nekih metoda izbjeljivanja
rezultat je najjači, odnosno, najvidljiviji odmah po prestanku izbjeljivanja (najčešće kod metoda s dodatnim izvorom svjetlosti), no on je obično rezultat dehidracije zuba te postaje slabiji nakon nekoliko dana. Kod drugih metoda rezultat postaje vidljiviji u danima nakon izbjeljivanja, jer peroksidi u dentinu imaju produženo djelovanje. Konačan rezultat se može konstatirati nakon otprilike tjedan dana.

Izbjeljivanje kod kuće se postiže najčešće uporabom gela na bazi karbamid peroksida niže koncentracije, pa izbjeljivanje traje dulje i rezultat je vidljiv na kraju cijelog procesa (ovisno o vrsti gela i njegovoj koncentraciji, obično nakon dva tjedna). Gel se aplicira u žlici odnosno udlazi koja se izrađuje individualno (na bazi otiska uzetog u ordinaciji dentalne medicine), ili konfekcijskoj udlazi (koja je sastavni dio seta zajedno s gelom za izbjeljivanje). Udlaga se zajedno s gelom stavlja na zubni luk, pri čemu bi trebala zadržati sredstvo za izbjeljivanje na mjestu promjene (tj. samo na površini zuba), bez razlijevanja po ostatku usne šupljine. Udlage s gelom se drže na zubnim lukovima najčešće nekoliko sati dnevno ili preko noći, postupak se ponavlja i traje oko 2 tjedna.

U novije vrijeme, na tržištu se nalaze proizvodi s većom koncentracijom karbamid peroksida kako bi se udlage nosile što kraće odnosno što prije postigao željeni rezultat. Ako se udlage ne stavljaju i ne nose pravilno ili ne ispunjavaju svoju ulogu nosača gela (češće konfekcijske), postoji opasnost od iritacije zubnog mesa.

Postoji i niz proizvoda dostupnih u širokoj potrošnji s relativno niskim sadržajem hidrogena (6-10%) koji se nanose raznim trakicama za lijepljenje, kistićima, olovkama. Privlačni su svojim atraktivnim niskim cijenama. Njihovom dugotrajnom uporabom moguće je postići svjetliju boju zuba, no njihova primjena je posebno opasna u smislu razvoja neželjenih komplikacija. Standardna komplikacija je razvoj preosjetljivosti zuba na vanjske podražaje koja nastaje kemijskom iritacijom zubne pulpe (osobito kod osoba koje postanu “ovisni” o takvim proizvodima (bleachorexia) te pretjeruju s njihovom uporabom).

Sljedeća česta komplikacija je iritacija i/ili ozljeda zubnog mesa hidrogenom. Naime, prilikom izbjeljivanja želimo hidrogen imati samo na površini zuba, ne na zubnom mesu, pa kako ti proizvodi nisu individualizirani prema zubima korisnika, često penetriraju u okolno zubno meso, što je bolno i štetno. I druge su komplikacije moguće, a povezane su uglavnom s nedovoljnom poznavanjem procesa izbjeljivanja i vrlo su često razlog nezadovoljstva i nepovjerenja njihovih korisnika prema svim oblicima izbjeljivanja.

Zaključak

Prije samog procesa izbjeljivanja potrebno je odstraniti zubne naslage, kamenac i površinske pigmentacije zuba (nastale kao posljedica: pušenja, česte konzumacije kave, tamnih čajeva, vina, obojenih sokova…), profesionalnim čišćenjem i poliranjem zuba u ordinaciji dentalne medicine.

Isto tako uvijek dajte prednost metodi izbjeljivanja koja se provodi u ordinaciji i/ili pod nadzorom doktora dentalne medicine. Rezultati će biti brži, kvalitetniji, kontrolirani tako da se moguće nuspojave (prolazna preosjetljivost zuba, iritacija zubnog mesa, dehidracijske pigmentacije) riješe ili u potpunosti izbjegnu. Preporuka je neposredno nakon izbjeljivanja izbjegavati pušenje i konzumiranje jako pigmentirane hrane i tekućine (minimalno 48 sati).

Važno je znati da je izbijeliti moguće samo prirodne zube. Zubni ispuni (=plombe), protetski radovi (ljuskice, krunice, mostovi…) se ne mogu izbijeliti. (Katkad se stari protetski radovi mogu prividno izbijeliti jer se izbjeljivanjem s njih odstranjuju nataloženi slojevi pigmenta te neki tanji ispuni mogu djelovati svjetlije zbog prosijavanja posvijetljenog sloja dentina ispod njih). Izbjeljivanje se ne preporuča osobama mlađim od 16 godina zbog toga što je njihova pulpna komorica u kojoj se nalaze krvne žile i živci veća i bliža površini zuba nego kod starijih osoba pa postoji veća opasnost od iritacije pulpe. Nakon što izbijelite zube, ako ste i dalje nezadovoljni njihovim izgledom, možete se savjetovati s doktorom dentalne medicine koji bi bio slijedeći korak ka vašem idealnom osmijehu. Vrlo je često više opcija u igri, ali ne zaboravite, bolji i kvalitetniji izbor danas, omogućiti će vam sigurnije i bezbrižnije sutra.