KAKO SPRIJEČITI RAZVOJ PARODONTOZE
Parodontne bolesti (parodontoza) su skupine stanja koja zahvaćaju zubno meso (gingivu) i uništavaju potporna tkiva zuba (alveolarnu kost, cement i parodontni ligament), a u grubo se dijele na gingivitis (upalu gingive) i parodontitis (upalu parodonta).
U vremenu kada je u zemljama s dobro organiziranom dentalnom zdravstvenom zaštitom bitno smanjena incidencija karijesa, parodontoza postaje glavni problem dentalne medicine. Ona je danas vodeći uzrok gubitka zubi kod odraslih osoba.
Glavni uzročnici kako paradontoze tako i karijesa su bakterije koje se nalaze u zubnom plaku. Plak je mekana, žućkasta tvorba koja čvrsto prianja uz zub, osobito uz rubove zubnog mesa. Stvara se već nekoliko minuta nakon pranja zuba. Neadekvatna higijena zbog koje se ne odstranjuju ostatci hrane i plak sa površine zuba uzrokuju porast broja ovih bakterija. Kao odgovor na njihovu prisutnost javlja se i imunološki odgovor organizma. Te konačno, njihovim zajedničkim djelovanjem dolazi do razvoja upalnih promjena na zubnom mesu, a kasnije i na potpornom aparatu zuba tj. parodontu.
Razvoj parodontnih bolesti ne predstavlja samo opasnost za zdravlje usne šupljine, one su vrlo štetane za cjelokupno zdravstveno stanje organizma.
Već se dulje vrijeme prisutnost parodontne bolesti smatra faktorom za razvoj određenih sistemskih bolesti. Parodontitis može povećati rizik za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, dijabetesa, respiratornih bolesti i prijevremenog porođaja djece niske porođajne težine, povezuje se s reumatoidnim bolestima.
Važno je i znati da su parodontne bolesti progresivne, njihov se napredak može usporiti, vrlo teško i zaustaviti, ali tkiva koja se unište razvojem parodontoze najčešće je nemoguće vratiti. Njihova rekonstrukcija zahtjeva složenu i skupu kirurško-protetsku terapiju.
Simptomi koji ne liječeni u konačnici dovode do propadanja okolne kosti i gubitka zuba su: otečeno, crveno zubno meso, koje krvari, neugodan zadah, lagana pomičnost zuba.
S obzirom da je parodontoza primarno posljedica neadekvatne higijene zuba, odnosno usne šupljine, najvažnija u borbi protiv nje je redovita i pravilna oralna higijena. Ona je najdostupnije, najučinkovitije i najjeftinije sredstvo za postizanje zdravlja usne šupljine.
Dakle, pacijent sam može pravilnom higijenom prevenirati razvoj parodontnih bolesti.
Da bi očuvali zdrave zube i zubno meso, četkajte Vaše zube dva-tri puta dnevno s naglaskom na večernje pranje. Potrebno je koristiti i zubni konac kojim se uklanja plak i ostaci hrane između zuba. Većina zubnih pasti sadrži fluor i antibakterijska sredstva te osim prevencije karijesa djeluju i na bakterije koje su odgovorne za razvoj parodontnih bolesti. Preporuča se zubnu četkicu mijenjati svakih 1-3 mjeseca. Četkica treba biti meka do srednje tvrda, a zubna pasta se nanosi na suhu četkicu i tako suha unosi u usta. U usnoj šupljini postoji dovoljno tekućine da se stvori pjena a četkica ne omekša prije pranja. Zubi i zubno meso se četkaju kružnim pokretima a četkica treba biti pod nagibom od 45 stupnjeva u odnosu na površinu zuba. Prilikom četkanja pokušava se čekinjama doprijeti u prostor između vrata zuba i zubnog mesa (koliko ide -ne previše forsirati). Četka se kvadrant po kvadrant i sve vidljive plohe zuba: grizna ploha, obrazna strana zuba i jezična odnosno nepčana strana. Plohe zuba koje se dodiruju treba dodatno očistiti zubnom koncem. Ukoliko postoji prostor ispod mosta ili duboki džep mogu se dodatno koristiti specijalne interdentalne četkice. Kao nadopuna dobroj oralnoj higijeni preporučuje se i korištenje antiseptičkih tekućina za ispiranje sluznice, naročito kada je parodontna bolest već prisutna.
Prevencija parodontnih bolesti osim adekvatne higijene usne šupljine uključuje i redovite posjete stomatologu i profesionalno čišćenje zubnog kamenca.
Ukoliko se plak ne ukloni s površine zuba stvara se kamenac u roku otprilike 7 dana. Naime, plak je kiseo, njegovu kiselost organizam nastoji neutralizirati taloženjem minerala iz sline u plak. Na taj se način plak postepeno kalcificira, tj. pretvara se u kamenac. Tako kamenac predstavlja sekundarni etiološki faktor koji pridonosi razvoju parodontne bolesti. On sam po sebi ne dovodi do upale, ali zbog svoje poroznosti i hrapavosti služi kao bakterijska niša velike površine, stoga je njegovo profesionalno odstranjenje izuzetno važno u zaštiti od razvoja parodontnih bolesti.
Redovite posjete stomatologu svakih šest mjeseci omogućit će uočavanje eventualnih oralnih problema u početnim stadijima, olakšati terapiju i spriječiti nastanak većih oštećenja.
Redovne kontrole vrlo su važne i kod pacijenata kod kojih je dijagnosticirana parodontoza jer je to bolest koja se ciklički aktivira i bez dobre suradnje pacijenta i terapeuta nema dugotrajnih rezultata.
Treba izbjegavati i faktore rizika, a to je prije svega pušenje.
Štetno djelovanje sastojaka duhanskoga dima utječe najprije na sluznicu usne šupljine.
Važno je naglasiti da nikotin, između ostalog uzrokuje i suženje krvnih kapilara, pa se kod pušača prvi simptomi parodontne bolesti teže uočavaju, naime, nema krvarenja prilikom četkanja, pa kod pušača bolest napreduje bez vanjskih znakova, dok u dubljim tkivima dolazi do nestanka kosti i pušači dolaze u ordinaciju kad je bolest već toliko uznapredovala da se zubi klimaju ili već i sami ispadaju.
Nadalje treba poticati prestanak pušenja, jer osim što predstavlja rizik za nastanak parodontitisa, uzrokuje oralni karcinom i negativno utječe na parodontno cijeljenje.
Uz pušače, najveći rizik za nastanak parodontnog oboljenja imaju bolesnici oboljeli od šećerne bolesti. Poznata je činjenica da su pacijenti s dijabetesom, pogotovo ako se bolest slabo kontrolira, skloniji nastanku destrukcije parodonta.
Drugu skupinu čimbenika rizika, nazvanu još i indikatorima rizika, čine: osteopenija, osteoporoza, stres, nutritivni čimbenici (manjak kalcija i vitamina C, prehrana siromašna proteinima), lijekovi te genetski čimbenici. Dodatno u tu skupinu spadaju i bolesti imunoga sustava (npr.AIDS).
Jasno da osobe koje imaju jedan ili više faktora i/ili indikatora rizika moraju posebno voditi računa da je njihova oralna higijena besprijekorna. Kao za zdravlje cijelog organizma pa tako i za zdravlje parodonta treba osim pušenja izbjegavati alkohol, droge, važno je kretanje, vježba, san i naravno zdrava prehrana bogata vitaminima i mineralima prije svega vitaminom C i kalcijem.